Poljaci iz Dalmacije

Diljem Hrvatske, u svakoj regiji, možete pronaći tragove poljske povijesti i poljske zajednice. U članku ću se fokusirati na dalmatinsku regiju, mali šarmantni otok Šoltu. Ističem da ovi tragovi otoku daju jedinstven karakter. Turisti koji posjećuju sunčani otok ne samo da mogu uroniti u povijest poljsko-hrvatskih veza, već je i baza za posjet monumentalnoj Dioklecijanovoj palači u Splitu ili pitoresknom Trogiru, gradu koji datira još iz vremena grčkih Ilira. Naravno, ljubitelji serije Game of Thrones pronaći će i lokacije vezane uz avanture likova.

U ovom ću članku ispričati fascinantnu priču o poljsko-horatanskom prijateljstvu koje je preživjelo do danas. Potičem vas da pročitate članak. Možda vam otok Šolta bude izvor inspiracije pri odabiru mjesta za vaš sljedeći godišnji odmor. A povijest poljsko-hrvatskog prijateljstva seže u 10. stoljeće, prema tezama Józefa Nowackog, ali o tome više u drugom članku.

POLJACI NA ŠOLTI – POLJSKI DOM NA JADRANSKOM MORU

Početkom 20. stoljeća, točnije 1920-ih, osnovano je društvo pod nazivom „Liga poljsko-jugoslavenskog prijateljstva“ koje je okupljalo nekoliko stotina članova iz cijele Poljske. Istovremeno je osnovana Stambena zadruga “Poljska kuća na Jadranu”. Dana 28. ožujka 1928. društvo je službeno registrirano kao „Poljska kuća na Jadranu – Građevinsko-stambena zadruga u Varšavi“ u Okružnom sudu u Varšavi, a upravni odbor činili su, između ostalih, s profesorima Tadeuszom Hilarowiczem i Ferdynandom Antonijem Ossendowskim te inženjerom Józefom Mikulowskim. Djelatnost društva bila je višestruka, obuhvaćala je znanost, kulturu, trgovinu, turizam i mnoga druga područja. Udruga je djelovala u godinama 1928.-1948.
Tijekom brojnih posjeta hrvatskoj obali, predstavnici ovog društva sanjali su o kupnji zemljišta za izgradnju hotela za svoje članove. Nakon duge potrage i obilaženja hrvatske obale, Poljaci su odlučili kupiti zemljište na otočiću Šolti, koji ima površinu od 58,18 km², dužinu od 19 km, širinu do 5 km i obalu od 79,45 km. Godine 1927. predstavnici Društva dobivaju potrebne dozvole za kupnju zemljišta i početak ulaganja. Na otoku Šolti Poljaci su kupili 4 ha zemlje u mjestu Nečujam i tri posjeda u mjestima Nečujam i Rogač, uključujući dvije kuće i malu crkvu (u jednoj od tih kuća u Nečujmu, na prijelazu iz 15. i 16. st. ostao i stvarao otac hrvatske književnosti Marko Marulić ).
Prvi rekreacijsko-istraživački paviljon počeo je s radom 15. kolovoza 1928. godine. U planu je bila i izgradnja hotela s kapacitetom od 300 kreveta, ali je nedostatak sredstava spriječio njegovu realizaciju. Dana 14. lipnja 1928. godine u 9.00 sati održana je svečanost polaganja kamena temeljca za hotel koji je posvetio mjesni župnik fra Marin Bezić. Nažalost, zbog nedostatka financijskih sredstava ovaj hotelski projekt nije mogao biti realiziran u punom obimu. Proslavu su svojom nazočnošću počastili predstavnici središnjih vlasti, Dalmacije i Splita, među kojima vojvoda, splitski gradonačelnik, generalni konzul Republike Poljske u Zagrebu, predsjednik Jugoslavenskog poljskog društva u Zagrebu, zamj. splitski biskup, kao i zamjenik ravnatelja Arheološkog muzeja te predstavnici vojske. U slavlju su sudjelovali i brojni građani Splita i cijele Šolte.
“..Poljski stijeg podignut je kao simbol pobjede ideje prodora poljske kulture na jug i duhovnog sjedinjenja Poljske s morem i bratimljenja slavenskih naroda. Ovaj transparent vijori se nad kopnom i morem gdje se osniva poljska kolonija.” (Izvadak iz članka Udruge državnih dužnosnika Republike Poljske). Tjednik Łódź T. Filarowicz – Crobrzyński
Drugi važan datum koji je dio djelovanja Poljske kuće na Jadranu je 4. rujna 1929. godine. Članovi Društva su kupljeno zemljište nazvali “Chrobrzyn” u čast poljskog kralja Boleslava Hrabrog. Tim povodom upriličeno je veliko slavlje.

U Nečujami, na ljetnikovcu i istraživačkoj zgradi, Poljaci su podigli spomen ploču posvećenu poljskom kralju Boleslavu Hrabrom s natpisima na poljskom i hrvatskom jeziku. Ceremonija je bila iznimno svečana i okupila je brojne poznate osobe. U organizacijskom odboru su između ostalih bili: prof. Tadeusz Hilarowicz, savjetnik Zdzisław Sowiński i Jan Moczydłowski.
Ovom prilikom s poljske i hrvatske strane nazočili su časnici, predstavnici državnih vlasti, suci, liječnici, plemstvo i drugi uglednici. Svečanost je počašćena intoniranjem poljske himne, čime je istaknuta važnost događaja i prijateljstva između Poljske i Hrvatske.
Ovaj fragment opisuje ceremoniju i značaj davanja zemlji imena “Chrobrzyn” u čast kralja Boleslava Hrabrog
……Jedan od najvećih prijatelja Poljske u Jugoslaviji, prof. dr. Franciszek Ilešić sa zagrebačkog sveučilišta, održao je potom vatreni govor u kojem je uz ostalo uzviknuo: Upamtite, braćo Poljaci, da ako ikada u Baltičkom moru zatutnji oluja koja prijeti vašoj zemlji, našem jugoslavenskom Jadranu (Jadranskom moru). ) također će prijeteći tutnjati Požuri da ti pomognem.” “Sjećam se da su te riječi, izgovorene 10 godina prije izbijanja rata, ostavile na nas dojam proročanstva koje se zaista i obistinilo…”
„Kasnije je Društvo „Poljska kuća na Jadranu“ otkupljivalo zemljišta i na drugim otocima, kao što su Brač u mjestu Sutivan i Hvar u gradu Hvaru.
“Društvo “Poljska kuća na Jadranu” 24. prosinca 1930. godine u Nečujami kupilo je i zatim obnovilo crkvu posvećenu sv. Petru iz 12. stoljeća. U kolokvijalnom govoru nazivana je “poljskom kapelom sa slikom našeg Gospe od Vrata Zore”. Članovi udruge „Poljska kuća na Jadranu” „Adriatic” također su imali pravo kupiti dio zemljišta za izgradnju vlastitih posjeda u Chrobrzynu. „Poljska kuća na Jadranu” “pansioni i zemlja Chrobrzyn postali su vrlo popularni, posebno među poljskim turistima, posebno među poljskom aristokracijom, visokim državnim dužnosnicima, intelektualcima i bogatim građanima. U to je vrijeme cijena boravka po osobi po noći bila 2 PLN.
Upravu nad zgradom Poljske kuće na Jadranu u Nečujmu obavljao je bračni par – umirovljeni pukovnik Poljske vojske Józef Bartelmus i njegova supruga Emma. Nakon kupnje vile u Chrobrzynu, obitelj Bartelmus je kasnijih godina organizirala ljetne kampove za poljsku mladež u svojoj vili iu zgradi Poljske kuće na Jadranskom moru.
U koloniji u Nečujami 1937. i 1938. ljetovao je Krzysztof Kamil Baczyński, poznati pjesnik Kolumbovog doba, kasnije varšavski ustanik. Tijekom tog boravka mladi se Krzyś zaljubio, najprije u Annu Żelazny, s kojom je provodio cijele dane u ljubavi, a zatim, tijekom sljedećeg ljetnog kampa, u Zuzannu Progulsku, koja mu je uzvratila osjećaje.
Ovo jedinstveno mjesto na Šolti bilo je izvor inspiracije za Baczyńskog, gdje je napisao mnoge mladenačke pjesme, kao što su: “Dalmacija”, “Večer na jugu”, “Za Zuzy”, “Kiša na moru”, “Pjesma”, “Divlji lovor”, “More koje se vraća”, “Lutamo toplom zemljom”. Ove pjesme dočarale su romantično i emotivno ozračje njegove ljubavi i boravka na ovom hrvatskom otoku.
Profesor Ferdynand Ossendowski postao je nadzornik pansiona Dom Polski u Rogaču. Kuća u Rogaču zvala se Zofiówka. Cjelogodišnju upraviteljicu do 1941. obavljala je Władysława Nazarewska, koja se prisjeća: “Bila mi je čast služiti ovdje kao upraviteljica.”
Nažalost, Władysława Nazarewska također je imala sramotnu ulogu u djelovanju Poljske kuće na Jadranu. Za vrijeme okupacije otoka Šolta je, budući u bliskom prijateljstvu s fašističkim povjerenikom Antonijem Glassom, djelovala na štetu zadruge i njezinih članova. Radeći s Glassom, nagovorila ga je da preuzme poljski pansion. U “Poljskoj kući na Jadranu” bilo je 70 obitelji poljskih iseljenika. Neki od njih bili su pripadnici partizanskih jedinica koje su u to vrijeme djelovale na otoku. Postupci fašističkog povjerenika Glassa doveli su do stalnih nemira unutar Udruge. Diverzantske aktivnosti Nazarewske na otoku rezultirale su njezinim isključenjem iz zadruge Dom Polski nad Adriaticem. Ovu zloglasnu stranicu u biografiji Nazarewske opisao je u službenom pismu pukovnika Józefa Bartelmusa.

8. rujna 1932. bio je pun slavlja. Zadruga „Poljska kuća na Jadranu“, koju vodi prof. Tadeusz Hilarowicz, odlučio je odati počast sjećanju na maršala Józefa Piłsudskog, izuzetnog branitelja Republike Poljske. U tu svrhu utemeljena je spomen ploča i postavljena na pročelju zgrade Poljske kuće pod nazivom „Zofiówka“ u Rogaču.
Istodobno su vlasti Vilniusa kao dar dale kopiju slike Gospe od Zore. Ova je slika svoje mjesto našla u poljskoj kapeli u Nečujami. Kopiju slike Djevice Marije izradio je slikar Michał Kulesza. Okvir slike, zajedno s krunama, bio je izrađen od zlata i srebra, što joj je davalo poseban sjaj. Ove dragocjenosti došle su izravno iz Vilniusa, a njihovo autorstvo pripisuje se zlataru Marianu Niewiadomskom. Na poleđini slike postavljena je mala srebrna pločica koja obavještava da je to dar poljskih vlasti Vilniusa. U 2019. Poljsko društvo “Polonez”, koje djeluje u Splitu, potrudilo se obnoviti sliku Gospe od Zore, vrativši joj nekadašnji sjaj i sjaj.
Sastavni dio povijesti poljske kapele u Nečujami je i nastojanje pukovnika Bartelmusa da kapela dobije status crkve. Taj se događaj formalno zbio 1939. godine, kada je crkva dobila ime sv. Petar. Ova je crkva još uvijek aktivna i važno je bogoslužno mjesto.
Nakon glavnog slavlja istog dana posvećena je zastava Reda Boleslava Hrabrog, čija je kuma bila Jadwiga Hilarowiczowa, a kum fra. Marin Bezić. “Baner je bio prekrasan – bijel s plavim križem”, izvještava tisak. Ujedno, profesor Hilarowicz, u ime Udruge, imenuje vlč. Marina Bezicia počasna je članica reda “Bolesław Hrabri”.
Tijekom ove svečanosti dogodio se još jedan važan događaj. Potpredsjednica Odbora Poljske kuće gđa. Jadwiga Hilarowiczowa uručila je pateru Marinu Beziću poljske darove namijenjene župnoj crkvi u Grohotama. Ti su darovi uključivali sliku sv. Kinga, koju je darovao samostan klarisa u Nowy Sączu, te slika bl. Salomeje, dar samostana sv. Andrzej u Krakovu. U povodu ove donacije organizirana su i velika slavlja, o čemu su opširno izvještavale tadašnje poljske i jugoslavenske novine.
Treba napomenuti da su Hrvati jako poštovali maršala Józefa Piłsudskog. Spominjali su njegovu lukavu i stratešku politiku koja je donijela pozitivne rezultate. Cijenili su činjenicu da je pomogao Poljskoj da se oslobodi jarma ropstva i podjela. Hrvati su bili svjesni da se zahvaljujući njegovim djelima Poljska vratila na kartu Europe nakon 123 godine. Povodom desete obljetnice obnove neovisnosti Poljske naša hrvatska braća organizirala su svečane proslave u Splitu. Zajedno s Poljacima ovu su obljetnicu proslavili u veselom ozračju. Nakon smrti maršala Józefa Piłsudskog, Splićani su samo dva dana kasnije organizirali svečanu misu zadušnicu koju je biskup slavio u katedrali sv. Dujama. Ovom su misom proslavili maršalov pogreb u Varšavi, izražavajući svoje veliko poštovanje prema poljskom heroju i vođi nacije.

Godine 1938. u Varšavi je raspisan natječaj za nacrt spomenika maršalu Józefu Piłsudskom koji je trebao biti postavljen na Plac na Rozdrożu. Na natječaj su pozvani istaknuti kipari iz cijele Europe. Na natječaju je pobijedio Hrvat Ivan Meštrović, jedno od najznačajnijih imena europskog međuratnog kiparstva. Umjetnikov nacrt, koji je izrađen i dostavljen u Varšavu, bio je monumentalnih dimenzija, dosežući 25 metara visine. Nažalost, zbog izbijanja Drugog svjetskog rata spomenik nikada nije podignut. Međutim, njegovi planovi i dokumentacija čuvaju se u Galeriji Nacionalnog kulturnog centra u Varšavi.
Udruga „Poljska kuća na Jadranu – obnoviteljsko-stambena zadruga“ likvidirana je 1948. temeljem odluka članova od 23. ožujka i 17. travnja 1941. godine. Likvidatorima su imenovani Krystyna Stroińska i pukovnik Józef Bartelmus. Trenutačno je bivši pansion “Dom Polski” u Rogaču u privatnom vlasništvu, pansion u Nečujmu je u vlasništvu otoka Šolte, a zemljište u Chrobrzynu nacionalizirale su jugoslavenske vlasti.

Artykuł został napisany w ramach projektu Akademia Dziennikarstwa Obywatelskiego na Wschodzie

Također pročitajte ovaj članak na poljskom

“Publikacja wyraża jedynie poglądy autora/ów i nie może być utożsamiana z oficjalnym stanowiskiem
Kancelarii Prezesa Rady Ministrów.”